Koziji stajnjak spade u grupu ’toplih’ stajnjaka (kao i ovčiji i konjski), a po svojim osobinama ovo đubrivo važi za najbolje od svih drugih stočnih vrsta đubriva.
Prema nekim analizama, koziji stajnjak sadrži 27-28% azota, 2,3-2,5% P2O5 i 2,3-3,4% K2O. Naročito je pogodan za povrtarsku i voćarsku proizvodnju.
Kozije đubrivo je čvrste konzistencije pa bi zbog toga za prostirku trebalo stavljati manje količine slame. Pored količine prostirke, na kvalitet kozijeg stajnjaka utiče način njegovog čuvanja posle iznošenja iz kozarnika. Neadekvatnim čuvanjem, koziji stajnjak gubi znatno više u vrednosti nego stajnjak bilo koje druge domaće životinje. Ti gubici iznose oko 2,5% azota, 14% fosfora i oko 30% kalcijuma.
Kako bi se ti gubici što više smanjili, koziji stajnjak trebalo bi čuvati u ukopanim rupama (bazenima), a gornja strana se mora obavezno zatvoriti. Najbolji način čuvanja i iskorišćavanja kozijeg stajnjaka je da se on odmah rasturi i zemljištem zaore, ako je to moguće, ali to u praksi nije uvek moguće.
Godišnja proizvodnja kozijeg stajnjaka izračunava se pomoću količine suve materije (A) i količine prostirke (b):
Q=A/2+b*4
Pretpostavka je, prilikom korišćenja ove matematičke formule, da u đubrivu ima 75% vode i 25% suve materije.
Izvor: dipl. inž. Slavko Mladenović, Poljoprivredne savetodavne i stručne službe Srbije
Foto: Pixabay
