Svaki pčelar, bilo da se bavi pčelarstvom kao hobijem ili profesionalno, mora da bude načisto sa tim da je američka trulež legla, odnosno američka kuga legla, najopasnija pčelinja bolest u svetu.
Izrazito zarazna bolest koja, ako se ne suzbija, može da uništi pčelinje društvo i proširiti se na druge košnice u istom i drugim pčelinjacima. Što je najgore, sa pojavom zaraze u pčelinjem društvu dolazi do inficiranja opreme i svih pčelinjih proizvoda. Uzrok ovome je što izazivač američke truleži, bakterija Paenibacillus larvae (bivši naziv Bacillus larvae), u procesu svoga razmnožavanja formira spore koje se mogu godinama i decenijama održavati na opremi i u pčelinjim proizvodima. Zbog svega ovog, američka trulež legla je kod nas uvršćena u one zaraze domaćih životinja koje se po zakonu obavezno suzbijaju.
Američku trulež legla srećemo u svim krajevima naše zemlje, a ono što zabrinjava je da se sve veći broj slučajeva ove bolesti. Ranije se smatralo, posebno su to isticali nemački naučnici, da je kranjska pčela u bivšoj Jugoslaviji manje podložena američkoj truleži legla. Iako je poznato da sva pčelinja društva nisu u istom stepenu osetljiva na bolesti, ipak je uzrok ovoj pretpostavci bio što, do nedavno, kod nas faktori koji utiču na brzo širenje američke truleži, nisu u tolikoj meri bili prisutni. Uglavnom se pčelarilo stacionarno, tako da je postojala manja mogućnost širenja bolesti. To sada već nije slučaj, jer se seoba pčelinjih društva na različite paše naširoko upražnjava.
Prvi i najvažniji korak za uspešno suzbijanje američke truleži legla je rano otkrivanje bolesti. Neophndno je u regularnim razmacima detaljnije vršiti pregled satova sa leglom. Onde gde ranije nije bilo pojave bolesti, detaljan pregled treba izvršiti u proleće, pre nego dođe do naglog razvoja i jačanja pčelihjih društava i unosa velikih količina nektara. Doduše, ovaj pregled se može obaviti i kasnije u proleće onde gde glavna paša nije bagrem ili uljana repica. Ako je u okolini otkrivena američka trulež legla, preglede radi otkrivanja ove zaraze treba vršiti češće i pažljivije. Ako se u jednom društvu na pčelinjaku otkrije trulež, onda se mora izvršiti pregled svih ostalih pčelinjih društava u poluprečniku od 3-4 km. Američka trulež je oboljenje koje se uglavnom manifestuje na poklopljenom pčelinjem leglu. Nasuprot tome, evropska trulež je u najvećem broju slučajeva bolest otklopljenog legla.
Onde gde je u pitanju početak zaraze obično se nađe samo nekoliko ćelija sa uginulim larvama. Pošto larva uginjava u uspravnom položaju, ćelija je u tom stadijumu već prekrivena voštanim poklopcom. Takve ćelije zaostanu posle izvođenja pčela iz zdravih ćelija i ti poklopci su najčešće malo ugnuti, uz prisustvo rupice nepravilnog oblika. Boja takvih poklopaca je tamnija i podseća na rđu. Ponekad su ti voštani poklopci delimično ili sasvim uklonjeni od pčela pa se odmah može zapaziti već deformisana i promenjena boja larve koja leži na donjoj strani ćelije.
Larve koje su uginule od američke truleži pretvorene su u kašastu masu, zatvoreno sive boje koja se oteže ako se u nju stavi i povuče čačkalica ili palidrvce. Ovaj ostatak od larve oteže se više od 2,5 cm. Uginulo leglo ima miris na tutkalo i ukvarenu ribu. Ako tako uginule larve ostanu duže od mesec dana, u ćeliji saća dolazi do sasušivanja i pretvaranja u tamnu ljuspu koja je čvrsto prilepljena za donju stranu ćelije. Najkarekterističniji znak je jezičak lutke koji se proteže prema centru ćelije. Ovo je, iako ne svagda, često vidljivo na uginuloj lutki i ostacima u vidu ljuspa.
Dobro upućen pčelar (pregledač ili inspektor za pčelinje bolesti) može neposredno utvrditi dijagnozu na samom pčelinjaku. I pored toga, kod nas su obično merodavne one dijagnoze koje se vrše u za to ovlašćenim ustanovama (regionalni veterinarski zavodi, veterinarski fakulteti i veterinarski instituti).
Holstov test za otkrivanje truleži
Jedan brz i jednostavan test za dokazivanje prisustva američke truleži zasniva se na osobini Paenibacillus larvae da proizvodi proteolitične enzime. Ovaj test se može izvesti na pčelinjaku ako se sumnjiva ljuspa ili trula larva otopi u tri do četiri mililitra vode kojoj je dodat jedan procenat obranog mleka u prahu. Epruveta se drži na temperaturi od 37 stepeni. Ukoliko se spore Paenibacillus larvae prisutne, rastvor se izbistri posle 10 do 20 minuta. Ako je u pitanju uginula larva od evropske truleži ili neke bolesti legla, rastvor ostaje mutan. Ima još niz laboratorijskih metoda koje se mogu primeniti u dijagnostici američke truleži legla, ali vrlo često zahtevaju veću stručnost i odgovarajuću opremu. Otkrivanje spora vrši se mikroskopskom analizom uginulih larvi.
Otkrivanje američke truleži bez otvaranja košnice
Za pčelare i one koji se bave dijagnostikom i suzbijanjem američke truleži, pregled uz otvaranje pčelinjih društava predstavlja ogroman posao uz veliki utrošak vremena. Da bi se to izbeglo, već duže vremena se pokušava sa nekim metodama koje bi osigurale rano otkrivanje bolesti bez otvaranja košnica.
U Kaliforniji se radilo na konstruisanju specijalnog elektronskog aparata koji bi osetio i najmanje prisustvo američke truleži u košnici. Doskora, ovaj način nije bio toliko usavršen da bi se praktično primenjivao uz visok stepen sigurnosti.
Poznato je da se neke rase pasa mogu obučiti da otkriju krijumčarene droge, ukradene predmete, zatrpane ljude u snegu i slično, i za ovakve i slične zadatke naročito je pogodan nemački ovčar. Jedan američki pčelar iz države Mičigen posle treniranja od 800 časova uspeo je da obuči jednog nemačkog ovčara da za samo četiri minuta pregleda pčelinjak od 25 košnica na američku trulež legla. Preciznost otkrivanja je posle dužeg angažovanja ovog psa bila preko 99%. Ovakav način inspekcije bio je naročito uspešan na velikim komercijalnim pčelinjacima. U jednom slučaju je za dva i po časa pregledano 285 košnica i otkriveno pet zaraženih društava sa američkom truleži legla.
Putevi prenošenja zaraze
Spore američke truleži najčešće se prenose iz jedne košnice u drugu putem grabeži i naletanja pčela. Pored toga, sami pčelari to često čine prenošenjem okvira iz zaraženih košnica u zdrave ili prihranjivanjem društava zaraženim medom.
Nedezinfikovane košnice, u kojima su uginula pčelinja društva od američke truleži mogu biti izvor zaraze i zbog toga treba izbegavati kupovinu takvih košnica i druge opreme. Spore se mogu prenositi na rukama i sitnom alatu prilikom pregleda, kao i preko veštačkih satnih osnova koje su izrađene od nedezinfikovanog voska. Dokazano je da rojevi mogu prenositi američku trulež ukoliko potiču iz zaraženih pčelinjih društava.
Kako dolazi do zaraze larvi?
Samo u mladim larvama dolazi do klijanja spora. Povećanjem starosti larve, smanjuje se procenat klijanja. Posle 53 časa nakon izvođenja larve iz jajeta, spora američke truleži nije u stanju da izazove infekciju. Kad spora proklija, dobijamo vegetativni oblik bakterije kojim se zaraza ne prenosi.
Spora Paenibacillus larvae klija približno za jedan dan pošto je sa hranom dospela u organizam larve. Posle toga bakterija se umnožava u srednjem crevu i kroz zid debelog creva dospeva u telesnu šupljinu larve. Nakon toga vrlo brzo dolazi do njenog uginjavanja. Spore ne mogu klijati u crevima odraslih pčela. Ukoliko se ubrizgaju direktno u krvotok, spore proklijaju i posle 60 časova i domaćin ugine.
Otpornost i osetljivost pčelirijih društava na američku trulež legla
Još tridesetih godina dvadesetog veka došlo se do zaključka da sva pčelinja društva nisu u istoj meri osetljiva na zarazu američke truleži legla. To znači da ipak sva društva neće uginuti ako su izložena sporama i infekciji. Na ovoj činjenici se proteklih decenija zasnivao rad na selekciji pčela na otpornost na američku trulež u SAD koji je konačno doveo do komercijalne proizvodnje otpornog soja matica u Kaliforniji.
Ova vrsta selekcije zasniva se na higijenskom ponašanju pčela, odnosno na sposobnosti pčela radilica da brzo uklone uginule larve iz ćelija i time eliminišu izvor zaraze. Ova vrsta selekcije predstavlja dug i dosta skup proces i u našan uslovima mi ćemo se i dalje morati oslanjati na druge metode suzbijanja ove opasne bakterijske zaraze pčelinjeg legla.
Suzbijanje američke truleži legla
Kao što je već navedeno, u Srbiji je zakonom regulisano suzbijanje američke truleži uz primenu radikalnog uništavanja legla i pčela spaljivanjem. Upotrebljive košnice i druga oprema se dezinfekuju pomoću plamena let-lampe i rastvorom dvoprocentne žive sode. Društva se tretiraju antibiotikom oksitetraciklinom (Geomycin) pod nadzorom veterinarskih organa. Umesto antibiotika u šećernom sirupu, bolju i dugotrajniju zaštitu daju šećerno-uljane pogače sa geomicinom. Druge države bivše Jugoslavije takođe imaju svoje propise o suzbijanju pčelinjih bolesti koji su uglavnom slični ovim u Srbiji.
Izvor: ’Praktično pčelarstvo’ (Vojin Todorović i dr Dušan Todorovića)