Repičin sjajnik, ili na latinskom Meligethes aeneus, najvažnija je štetočina uljane repice koja može da izazove smanjenje prinosa i za više od 50 odsto.
Štete izaziva hraneći se na pupoljcima, koje buše i ponekad ulazeći u njih izgrizaju ih iznutra. Napadnuti pupoljci se u velikom procentu ne otvaraju. Kad se cvetovi otvore, na njima više ne dolazi do šteta, jer se tada imaga hrane polenom.
Meligethes aeneus prezimljava u stadijumu imaga u zemlji na rubovima polja i šuma i sličnim mestima. Krajem februara i početkom marta, čim temperature zemljišta pređu 8, a vazduha 12 stepeni, odrasle jedinke izlaze iz zemlje, te se mogu naći na cvetovima maslačka i drugih korova koji rano cvetaju. Na uljanu repicu prelaze čim otpočne formiranje cvetnih pupoljaka. Do intezivnog leta dolazi kad teperature pređu 15 stepeni. Ženke odlažu jaja u pupoljke. Posle pet do sedam dana iz jaja se razvija larva koja se hrani delovima cveta. Štete od larvi su neznatne i mogu se zanemariti. Razvoj larvi traje dvadesetak dana posle čega se spušta u zemljište gde se preobražava u lutku. Mladi tvrdokrilci javljaju se krajem maja i u junu, te se hrane cvetovima raznih biljaka. U avgustu odlaze na zimsku dijapauzu. Tako repičin sjajnik u našim uslovima ima jednu generaciju godišnje.
Do najvećih šteta dolazi tokom perioda formiranja pupoljaka. Ako u tom periodu hladnije vreme odloži cvetanje, i manji broj sjajnika može da nanesu značajno veće štete. Štetnost prevashodno zavisi od brojnosti na terminalnom cvatu, termina njegove pojave u odnosu na razvoj cvetnih pupoljaka, periodu koji protekne od početka zaraze pa do cvatanja, te od sposobnosti regeneracije biljke koja zavisi od sorte, agrotehnike, ekoloških faktora. Trebalo bi imati na umu da i bez šteta od sjajnika, veliki broj pupoljaka abortira, što uveliko otežava prognozu suzbijanja štetočine.
Intezitet napada utvrđuje se brojanjem sjajnika na najmanje 50 terminalnih cvatova na nekom polju idući dijagonalno, a rezultati se preračunavaju na prosečan broj sjajnika po cvasti. Treba uzeti u obzir da se ne uzima u obračun napad na biljke bližih od 10 metara od ruba parcele. Obavezno navesti stadijum razvoja repice u vreme pregleda i to:
D1 – početak formiranja cvetnih pupova skrivenih pod listovima – 0,8 – 1 sjajnik/terminalna cvast
D2 – nediferencirani zbijeni pupoljci u cvasti – 1 – 1,5 sjajnik/terminalna cvast
E – diferencirani cvetovi u cvasti – 2 – 3 sjajnika/terminalna cvast
F1 – početak cvatnje – prestanak suzbijanja
Prema EPPO (European and Mediterranean Plant Protection Organization) u fenofazi 52-53 BBCH prag štetnosti za repičinog sjajnika kao najštetnijeg i najbrojnijeg od prisutnih insekata je 7-8 jedinki po biljci. U fenofazi 55-59 BBCH prag štetnosti je više od 8 jedinki po biljci.
U tim fenofazama trebalo bi sprovesti preglede i voditi računa da se u to vreme u cvetovima nalazi i Ceutorhynchus obstrictus i druge štetočine. Štete se ocenjuju prema procentu uništenih pupoljaka pri pregledu najmanje 50 biljaka, u vreme početka punog cvetanja, odnosno procenat gubitka prinosa komparacijom tretiranih i netretiranih delova parcele ili procentom tog gubitka.
Suzbijanje repičinog sjajnika se obično izvodi u vreme početka napada na pupoljke, dok su još zatvoreni u zbijenoj cvasti. Međutim, trebalo bi znati da u tom poriodu vreme još može da bude hladno, pa je samim tim i brojnost štetočine manja.
Sa primenom insekticida potrebno je prestati na početku cvetanja, jer štetnost sjajnika tada počinje da opada (nesmetano se hrani polenom), a i pčele počinju da izlaze na pašu.
Primena insekticida u cvetanju je zakasnela, nesvrsishodna i predstavlja opasnost za pčele.
Izvor: „Štetočine u ratarsko-povrtarskoj proizvodnji“ (prof. dr. Pero Štrbac), Dragica Janković, PIS Vojvodina
Foto: AgrEvo