Godina koja je za nama, kao prethodna 2023, bila je izuzetno turbulentna za poljoprivredu, ali i same poljoprivrednike. Obeležile su je, kao nikad do sada masovni protesti, na kojima su mahom ratari, ali i malinari, organizovani u poljoprivredna udruženja ukazali, svako u svom sektoru, na brojne probleme s kojima se suočavaju, kao što su niske cene i monopolističko ponašanje otkupljivača…
Od nadležnih državnih organa zatražena je pomoć i mere kojima bi se ublažile posledice takvog delovanja na tržištu na koje su oni kao proizvođači, pogotovo malinari, ali i ratari, nemoćni da utiču. Njihovi apeli u javnosti su uglavnom nailazili na pozitivan odjek, ali ne uvek i u nadležnim državnim organima kojih se to tiče s obzirom da se na reakcije iz resornog ministarstva poljoprivrede, pa i same Vlade Srbije čekalo poduže. Zbog toga su i usledili protesti i nezadovoljstvo brojnih udruženja. Uputno je stoga se zapitati: zašto poljoprivrednici uopšte dolaze u situaciju da nadležne organe blokadama puteva i protestima „podsećaju“ na svoje zahteve umesto da ih „proguraju“ kroz postojeći sistem donošenja odluka u nadležnim institucijama. Odgovor se manje-više svodi se na to da (ne)udruženi poljoprivrednici na državnom nivou nemaju instituciju koja ih predstavlja i stoji iza njih. Drugim rečima pregovaračka snaga s kojom se bore za svoje interese, usled razjedinjenosti i nepostojanja reprezentativnih udruženja, poprilično je slaba i bez oslonca.
Činjenica je da su sitni mali proizvođači, a njih je najviše, po pravilu neorganizovani i nekako uvek po strani, (ne)svesno puštajući druge da odlučuju u njihovo ime. To im se, kao što se po nepisanom pravilu i dešava, vraća kao bumerang. Svojim nekoordiniranim delovanjem i nečinjenjem i često pogrešnim potezima i odlukama praktično nesvesno utiru put monopolističkom ponašanju otkupljivača i prerađivača na koje nemaju nikakav relevantan uticaj. Činjenica je da većina poljoprivrednika, poučena lošim iskustvima zazire od udruživanja, a oni koji su u agrobiznisu i sami sebi dovoljni, apsolutno su nezainteresovani za bilo kakvo zajedničko delovanje.
Po dostupnim podacima APR, u ovom momentu u Srbiji je registrovano bezmalo 300 raznoraznih udruženja poljoprivrednika i asocijacija. Međusobno slabo su povezani i umreženi i, sem u izuzetnim slučajevima, gotovo uopšte i ne komuniciraju. Od svega je najgore što, oko zajedničkih tema i problema, često imaju dijametralno suprostavljene stavove, posebno kada se radi o merama agrarne politike, kao i načinu ostvarivanja sektorskih ciljeva. Doduše, tu i tamo, ima dobrih primera organizovanja i zajedničkog delovanja prema nadležnim državnim organima, posebno malinara, pojedinih udruženja stočara, pčelara… Međutim, to su više iznuđeni potezi i reakcija na određenu situaciju u sektoru, pogotovo kada se radi o cenama proizvoda, nego što su plod dobre organizovanosti udruženja i osmišljene strategije borbe za ostvarivanje zajedničkih ciljeva.
Zbog očite (ne)organizovanosti poljoprivrednika iz Vlade Srbije i Ministarstva poljoprivrede sve češće stižu preporuke poljoprivrednicima za udruživanjem i jasnim profilisanjem sektorskog organizovanja. Sve donedavno nije bilo rešenja niti modela kako da se to uradi da bi poljoprivrednici osetili sigurnost i boljitak zato što se nalaze pod nečijim okriljem i mogu da ostvare svoje interese. Iako je bilo pokušaja osnivanja Poljoprivredne komore na nacionalnom nivou do sada oko toga nije postignuta politička saglasnost. Najveći otpor dolazio je iz upravo vladajućih struktura privrednih komora, zadružnih saveza, ali i samih poljoprivrednika i njihovih udruženja.
Da li će i na koji način biti formirana Poljoprivredna komora za sada je, uzimajući sve stavove u obzir, teško reći. Ono što je, sa intenziviranjem evropskih integracija, sasvim izvesno, jeste da se interesno udruživanje poljoprivrednika i njihovo institucionalno organizovanje, kako po horizontali tako i vertikali, nameće kao imperativ. Delovanjem kroz institucije sistema, a ne samo po ukazanoj potrebi, udruženi i institucionalno povezani poljoprivrednici sigurno mogu znatno više da ojačaju svoju pregovaračku poziciju u donošenju ključnih odluka, a ne da se za svoje interese, kao što to čine sada, bore protestima i blokadama puteva.
Izvor: Kosta Rajević/Poljoprivrednik
Foto: Envato