Varoa je jedna od najopasnijih pretnji u savremenom pčelarstvu. Ne možemo ni pretpostaviti koliko je ova opaka grinja košnica desetkovala, koliko pčela ‘sahranila’, a koliko oštetila i skratila im životni vek.
Dokazano je da parazit Varroa destructor prenosi ili pomaže dejstvo više virusa, koji često mogu da nanesu veće indirektne štete od same varoe. Pčelinje društvo koje nije zaraženo virusima može da izdrži invaziju i velikog broja varoa, čak 10–15 hiljada. Ako je zaraženo, i mnogo manji broj varoa (samo 2–3 hiljade) može da dovede i do uginuća zajednice). Za suzbijanje su se do skora mahom koristili sintetički akaricidi, međutim, rezistentnost na njih se povećavala iz godine u godinu. Takođe, njihova upotreba nosi i veliki rizik pojave rezidua u medu, vosku i propolisu.
U današnje vreme, kada se sve više cene organski proizvodi, bez upotrebe suvišnih hemikalija, teži se da što više koriste biotehničke mere i prirodni načini odbrane umesto posezanja za hemijskom industrijom i obaveznom upotrebom pesticida.
Za uspešno suzbijanje je, naravno, najznačajnija rana detekcija prisustva. Najsigurniji i najbrži način je kontrola trutovskog legla, ali je isto tako efikasan metod kontrole pomoću žičane podnjače. Za dijagnostikovanje varooze jako je bitna vizuelna opservacija podnih uložaka. U tom smislu najbolje je obaviti pregled uložaka sa žičanom rešetkom, jer ona istovremeno pčele štiti od otpalih varoa na podnjači. Otpale varoe se skupljaju nakon 7 dana, broje i vrši procena brojnosti varoa koje otpadnu u toku jednog dana. Procena invadiranosti se obavlja zavisno od godišnjeg doba i stanja zajednice. Ako već u julu otpadne 5-10 varoa na dan zajednicu odmah treba tretirati kako bi se obezbedio uzgoj zdravih zimskih pčela. U oktobru ili novembru, ako je prosečno na dan otpala jedna varoa, u društvu se nalazi populacija od 500 varoa, pa se obavezno pristupa zimskom tretmanu.
Ekološki načini odbrane podrazumevaju:
Smanjivanje legla u infestiranom društvu kako bi se sprečila migracija ženki Varroa destructor u poklopljene ćelije. Na ovaj nain matica se ograničava na jedan ili dva prazna rama, koja su okružena saćem sa poklopljenim ćelijama. Isecanje trutovskog legla je metoda koja se može koristiti tokom cele sezone uzgoja trutovskog legla, od aprila do jula meseca, s obzirom na to da je Varroa destructor 5 do 10 puta zastupljenija u trutovskom leglu u odnosu na radiličko. Samo jedna varoa koja nije uklonjena sa trutovskog legla do kasnog leta može dati preko 70 potomaka. Isecanje delova saća sa trutovskim leglom nije se pokazalo mnogo uspešno zbog velikog truda i oštećenja saća. Bolji rezultati se postižu kada se iseku samo poklopčići na ćelijama s trutovskim larvama i to prvih dana posle poklapanja larvi.
Korišćenje rama građevnjaka. Kod njegove primene važno je pridržavati se preporuka:
- Koristiti ram građevnjak stalno u toku čitave aktivne sezone od aprila do jula, sve dok u košnici postoji trutovsko leglo. Korišćenje rama građevnjaka samo u proleće nije dovoljno, jer krpelji koji su ostali u gnezdu ubrzavaju proces umnožavanja i u jesen društva imaju podjednaku infestiranost kao i društva kod kojih uopšte nije primenjivana ova biotehnička metoda borbe
- Potrebno je ram građevnjak postaviti u sredinu legla, a ne na periferiju. Nakon dve do tri nedelje oni se vade i pretapaju ili se samo stave u zamrzivač. Bolji rezultati se postižu primenom dva građevnjaka po zajednici koji se isecaju naizmenično svakih 7 do 10 dana. Ova mera će takođe smanjiti rojidbeni nagon zajednice.
- Pčelinjim zajednicama obezbediti dovoljno praznih ramova sa trutovskim ćelijama koje će matica zaleći neoplođenim jajima. Najefikasnije se pokazala metoda rada sa jednim ili dva rama građevnjaka po matici.
- Upotreba građevnjaka daje dobre rezultate samo u godinama sa vrlo povoljnom pašom i klimatskim prilikama, tj. u vreme povoljnih uslova za izgradnju saća. Najbolje ih je upotrebiti tri puta i to sa napomenom da je efekat mnogo bolji pri srednje jakoj paši, jer tokom jake paše, trutovsko saće biva iskorišćeno za smeštaj nektara i matica u njega ne stigne da položi neoplođena jaja. Zato je opravdano ram građevnjak koristiti od samog proleća, a pri slabijim klimatskim uslovima i pri slaboj paši njegovu upotrebu treba izostaviti.
Upotreba trutovskog „mamac“ saća za hvatanje varoe – postiže visoku efikasnost u zajednicama bez legla i tokom pašne sezone može biti dobra metoda za sprečavanje rojenja. U ovu svrhu se koriste TIT-3 ramovi koji predstavljaju ram-zamku, a stavljaju se u jaka društva četiri nedelje pre početka rojenja. Ovi ramovi se umeću između okvira sa leglom u slaboj paši ili kod slabijih društava napadnutih varoom. Iseca se trutovsko saće iz jednog polja, nakon 7 dana iz drugog, a nakon 7 dana iz trećeg ili se osam dana od dana umetanja TIT-3 rama u košnicu oslobađa jedno od tri polja, tj. u njemu se izreže svo saće nakon čega se TIT-3 ram rotira za 180° C i stavlja na isto mesto. Ciklus se ponavlja dok postoji trutovsko leglo. Naime, ram-lovac (zamka, mamac) je okvir sa zaleženim, mladim, nepoklopljenim leglom na sredini saća koji se dodaje pčelinjoj zajednici sa prethodno oduzetim celokupnim leglom. Ženke Varroe sa svih pčela u košnici se usmeravaju u ćelije otvorenog legla i bivaju poklopljene. Nakon poklapanja legla, ram-lovac odstranjujemo iz košnice. Jednokratnom upotrebom ove metode može se eliminisati do 80% varoa iz pčelinje zajednice.
Metod klopka je najefikasniji biotehniki metod jer se sa njim eliminiše preko 80% varoe. Osnovno je da se stvara pčelinje društvo bez legla, tj. da se napravi roj od starih pčela u koji se postavlja okvir sa trutovskim praznim saćem da pokupi varou, a najveći broj varoe ostaje u starku ili obrnuto, tj. tamo gde je ostalo leglo. Posle izleganja pčela iz zatvorenog legla izlazi i varoa koja se takođe sa ramom praznog trutovskog saća, kao mamcem, može pokupiti. Ovakvim izrojavanjem sprečava se neželjeno prirodno rojenje, prekida se leglo kod pčela, ali i leglo kod varoe i njena dalja reprodukcija. Ako se ovaj metod koristi pčelinja društva možemo sačuvati i do tri godine bez ikakvog tretmana, nakon čega se mora primeniti drugi način borbe protiv varoe (termički ili hemijski).
Seoba pčelinjih zajednica je značajna fizička metoda u borbi protiv varoe jer pri seljenju uznemirene pčele podižu temperaturu u košnici i do 41°C, što uslovljava obaranje parazita sa pčela na podnjaču, ali i uginuće varozom i akarozom oštećenih pčela što povoljno utiče na zdravstveno stanje pčelinjih zajednica.
Osunčavanje košnica doprinosi povećanju temperature i do 37°C u leglu, što nepovoljno deluje na životni ciklus ženki varoe, jer u potpunosti prestaju sa polaganjem jaja, dok već položena jaja varoe uginjavaju.
Tretman oksalnom kiselinom – Oksalna kiselina se već odavno upotrebljava u tretiranju pčela protiv varoe, ali poslednjih godina se sve više preporučuje i o njoj se mnogo govori. Razlog tome je što spada u ekološka sredstva, što se posebno potencira u savremenom pčelarstvu. Oksalna kiselina se za tretiranje pčela primenjuje u vidu rastvora u šećernom sirupu i u vidu dima, koji nastaje kao posledica njene sublimacije (isparavanja). Iako je tretiranje sublimacijom (isparavanjem u posebnim napravama) pod dejstvom malih grejača, dosta jednostavno, ekonomično i brzo, ne preporučuje se zbog povećanog zagađenja same košnice (drveta) kristalima kiseline i veće opasnosti po pčelara pri tretiranju. Kao dosta pouzdan i efikasan način tretiranja, preporučuje se rastvor oksalne kiseline u šećernom sirupu. Koristi se topao sirup sa odnosom šećera i vode 1:1. Na 1 litar sirupa (oko 0,6kg šećera i 0,6l vode) dodaje se 35g oksalne kiseline (dihidrat oksalne kiseline), koja je u vidu praha. Kada se rastvori, može se pristupiti tretiranju pčela. Najpovoljniji trenutak je kada pčelinja društva ostanu bez legla, a to je u jesen, kada je temepratura vazduha preko 10 stepeni. Za tretiranje se može koristiti običan plastični špric, kojim se lako odmerava količina rastvora. Na svaku dobro zaposednutu „ulicu“ pčela (prostor između dva rama) nakapava se (prska) 5ml rastvora, isključivo po pčelama, sa izvesne udaljenosti da bi se bar malo raspršila u kapi. Ukoliko ulica nije dobro zaposednuta, nakapava se srazmerno manje rastvora. Vrši se samo jedno tretiranje u sezoni i efikasnost je vrlo visoka. Više tretiranja na istu generaciju pčela bi imalo štetno dejstvo. Kao zaštitna sredstva pri radu, koriste se gumene rukavice i zaštitna maska.
Tretman mlečnom kiselinom – Mlečna kiselina se upotrebljava u kontroli varoze kod mladih zajednica bez poklopljenog legla leti i zimi kada su temperature iznad tačke mržnjenja (+4°C). U kontroli varoze upotrebljava se 15% (L+) mlečna kiselina koja se dobija mešanjem 100 ml. 85% mlečne kiseline i 500 ml. destilovane vode. Za aplikaciju upotrebljavati ručni raspršivač (fajtalicu) koji stvara fini aerosol prilikom upotrebe. Aplikaciju obaviti dvokratno u roku od 6 dana s tim da je najveća doza 8 ml. po jednoj strani pčelama zaposednutog rama (znači 16 ml. po jednom ramu).
Tretman mravljom kiselinom – Mravlja kiselina se može primenjivati u kontroli varoe u prisustvu pčelinjeg legla. Prirodni je sastojak meda i vrlo efikasno se može upotrebljavati u borbi protiv varoe jer efekat ostvaruje kako u otvorenom, tako i u poklopljenom leglu. Rezistentnost varoe na mravlju kiselinu za sada nije registrovana i u Evropskoj Uniji je jedino hemijsko sredstvo čija je primena, uz timol, dozvoljena u ekološkom pčelarenju. Mravlja kiselina deluje stvaranjem pare koja prodire u košnicu. Para mravlje kiseline je teža od vazduha i zato aplikaciju kiseline treba obaviti sa satonoše plodišnih nastavaka LR košnice. Para mravlje kiseline se ravnomerno raspoređuje po celoj košnici prodirući i u zatvorene ćelije saća. Efikasnost u primeni mravlje kiseline, kao i ostalih organskih kiselina, može se postići samo u kombinaciji sa biotehničkim merama borbe. Mravlju kiselinu treba primenjivati van perioda pčelinje paše i medobranja u vidu kratkoročnih i dugoročnih tretmana. Kratkoročni tretman podrazumeva zadržavanje mravlje kiseline u košnici najduže do 4,5 dana, dok dugoročni tretman podrazumeva prisustvo mravlje kiseline u košnici u dužem vremenskom periodu (više od 21-og dana). Analize efekata dugoročnih i kratkoročnih tretmana mravljom kiselinom ukazuju na činjenicu da mravlja kiselina svoj efekat postiže za 24 časa, što primenu dugoročnog tretmana u ovom kontekstu čini izlišnim. Mravlja kiselina je izuzetno korozivna pa se moraju preduzeti sve mere predostrožnosti. U kontaktu sa očima izaziva slepilo, a sa kožom opekotine. Udisanje može izazvati opstruktivni bronhitis. Pčelar treba da nosi naočare i dejstvo kiseline, kao i kecelju i čizme. Pri radu sa mravljom kiselinom u zatvorenim prostorijama preporučuje se respirator za prečišćavanje vazduha, odnosno dobro provetravanje prostorija, a treba obezbediti i dovoljnu količinu krpa i vode za slučaj da dođe do akcidenta.
Foto: Cover-Images